Pomaganje drugima velika je čast i zadovoljstvo. Iako su prošle godine i decenije od prvih angažmana u Crvenom krstu, elan i volja za činjenje dobra, i dalje su jaki, a najjači su kada osjetimo da je naša pružena ruka nekome zaista značila.
Riječi su to dugogodišnjih volontera i članova derventskog Crvenog krsta Obrada Simića i Zorana Mišića kojim su svojim predanim radom zaslužili najviše priznanje Crvenog krsta Republike Srpske „Zlatni znak“.
Priznanja im je uručila Generalni sekretar Crvenog krsta RS Snježana Kovač proteklog ponedjeljka poslije sjednice Skupštine derventske organizacije.
Obrad Simić duže od pola vijeka član je Crvenog krsta. Od 1968. godine ponio je brojna priznanja među kojima i Zahvalnicu Crvenog krsta Jugoslavije, te „Srebrni znak“ i „Zlatnu značku“ Crvenog krsta Jugoslavije.
– Već 54 godine angažovan sam u Crvenom krstu i ova nagrada je za mene zaista značajna i velika, posebno što malo ko da doživi da ostvari ovoliki staž u ovoj organizaciji. Borio sam se, radio i još uvijek imam želju i elan kao i prvog dana, da pomažem bolesnim, iznemoglim i svima onima kojima je pomoć potrebna, jer je to velika čast i zadovoljstvo – rekao je Simić istakavši da nema jačeg motiva za pružanje pomoći od toga kada vidiš da je to nekome zaista značilo.
– Najviše mi je motivaciju davalo to što sam osjetio i vidio koliko je humano kada pomogneš nekome kome je ta pomoć zaista neophodna. Čak i ako nemaš ništa da odneseš ili doniraš, nekad je dovoljno da posjetiš osobu, da joj pružiš ruku, da osjeti nečiju toplinu i da vidi da nije zaboravljena, da neko o njemu, njegovom zdravlju i životu misli – kazao je Simić istakavši da se želja za članstvom u Crvenom krstu rodila još u đačkim danima.
– Kada sam pohađao osnovnu školu u Agićima, negdje pedesetih godina, već tada sam osjetio želju za članstvom u Crvenom krstu. To je bilo vrijeme kada su se osnivale đačke kuhinje po školama i imao sam sreću da budem izabran i za odbor đačke kuhinje, tako da me to u početku motivisalo. Bio sam ponosan i mislio da nema niko srećniji od mene, a prijedlog za to je potekao od učiteljice Milice Asentić. Jednom prilikom, unazad oko dvije godine, išli smo u posjetu tada već oboljeloj učiteljici Milici i sjećam se radosti i uzbuđenja kada je vidjela da sam ja došao i to još uvijek kao član Crvenog krsta – prisjetio se Simić.
Više decenijski staž u Crvenom krstu i bezbroj humanih djela upisano je i uz ime Zorana Mišića. Tokom 24 godine kao član Crvenog krsta, volonter i dobrovoljni davalac krvi, Mišić je ponio brojne zahvalnice, a 2017. godine „Srebrni znak“ Crvenog krsta RS.
– Svako priznanje, a posebno najviše priznanje republičke organizacije Crvenog krsta, od velikog je značaja. Naravno, ovo priznanje će me motivisati u daljem radu i aktivizmu, kao i do sada, a ovo je samo podstrek da nastavim bolje i aktivnije djelovanje kroz Crveni krst – rekao je Mišić poručivši mladima da se aktiviraju na putu humanosti.
– Mene je uglavnom motivisalo zadovoljstvo naših korisnika kada vidimo da smo nekome pomogli i to je samo po sebi dovoljna motivacija za dalji rad. Svakako, želim i mladima da poručim da treba da se uključe u našu organizaciju, da pomažu drugima, jer tako čine dobro i sebi – kazao je Mišić koji je i potpredsjednik Skupštine derventskog Crvenog krsta.
„Zlatni znak“ Crvenog krsta zaslužuju volonteri i istaknuti pojedinci koji svojim nesebičnim radom i angažmanom na bilo koji načih predstavljaju oličenje humanosti.
Zalaganje
Sekretar derventskog Crvenog krsta Radislav Kujundžić istakao je da je zalaganje svih volontera, a posebno onih koji broje višedecenijski staž, izuzetno vrijedno za ovu organizaciju.
– Njihov rad je nemjerljiv u ovoj organizaciji i ovo priznanje je dokaz tog velikog volonterskog i dugogodišnjeg rada. „Zlatni znak“ je kruna koju su oni opravdano zaslužili – rekao je Kujundžić.