Nekoliko mještana Gornjih Božinaca zavrnuli su rukave i odlučili da sami obnove svoja ognjištva, ali i puteve, a najveća želja im je da u selo stigne struja koja će, kako se nadaju, podstaknuti povratak.
U selu koje je nekada imalo na desetine kuća, obnovljeno ih je tek nekoliko, a samo jedna uz pomoć donacija, ističu mještani. Dodaju da je infrastruktura, dok nisu sami počeli da je obnavljaju, bila glavna prepreka za oživljavanje sela.
Četrdesetšestogodinjši Goran Popić, u dijelu sela zvanom Kolonija, na očevini gradi kući. Jedan je od zaslužnih za uređenje puta kroz selo i sa velikim nestrpljenjem čeka trenutak kada će se trajno vratiti na svoje ognjište.
– Do sada sam boravio i radio u Gracu, ali ubuduće namjeravam da najviše vremena provodim na imanju koje sam naslijedio od oca. Bilo je sve zaraslo i porušeno. Prije nekoliko godina sami smo probili put koji je bio zarastao. I ranije smo uređivali put, ravnali ga bagerima i nasipali. Prije se samo kombijem moglo proći, a automobilom nikako – rekao je Popić dodajući da je prije dvije godine predao zahtjev za obnovu kuće, ali da pomoć nije stigla.
– Nismo dobili odgovor, a više nismo mogli čekati i krenuli smo u obnovu sami. Važno je da smo se pokrenuli sa mrtve tačke, da se nešto radi – kazao je ovaj mještanin koji zajedno sa svojim komšijama sve nade polaže u dolazak struje u selo.
– Najbliža bandera je na oko kilometar od sela, ali treba uraditi i trafo – stanicu. Sada koristimo agregat kada majstori rade – dodaje on.
Bez obzira na sve prepreke, priznaje, jedva čeka svaki slobodan trenutak da dođe u zavičaj. I drugima poručuje da barem očiste svoja imanja, da ne budu zapuštena.
– Imaju dvije kuće obnovljene od rođaka, ali i on dođe povremeno. Dok ne bude struje mnogi neće da grade, bar tako kažu – rekao je Popić.
Anto Jerković do prije dvije godine boravio je u Austriji, a kao penzioner sada najviše vremena provodi na očevini.
– Stanujem u Polju dok sređujem imanje, a kada sve završim, tu ću i boraviti. I sinovi dođu, zainteresovani su za ovaj kraj. Sestra živi u Švajcarskoj i ona želi ovamo da se vrati, rođak isto. Ima nas pet koji manje – više boravimo na očevini – kaže Jerković dodajući da se 2005. godine ovom dijelu sela nije gotovo moglo ni prići.
– Po malo smo počeli da uređujemo, čistimo, kosimo, izgrađujemo. Do sada niko nije pomagao i nismo toliko ni tražili, ali očekujemo barem da nam se omogući priključak za struju. Borimo se sa agregatima, ali nije to to. Struja je prioritet. Put održavamo i povremeno moramo dovoziti šljunak i ravnati ga – ističe Jerković koji se nada da će, kada obnovi ognjište, na njemu okupljati porodicu.
– Napravio sam i pečenjaru i mjesto za druženje. Najviše nekadašnjih komšija okupi se ovjde za Duhove. Sastanemo se kao nekada, bude lijepo, i zapjeva se – rekao je Jerković.
Druženja
Da je privrženost rodnom selu duboko ukorijenjena u Božinčane, ističu i Popić i Jerković. Svi koji stalno ili povremeno borave na svojim ognjištima rado se okupljaju u domu u Kulini.
– Tu organizujemo druženja nas koji smo iz Božinaca, Kuline, Bunara i Poljara, igramo prstena. Organizovali smo pješačenje dugo 20 kilometara po selima – rekao je Jerković.