Trenutno ne bih mogla da se zamislim u nekoj drugoj profesiji, a da nije kulinarstvo i zato ću nastojati da ljubav i privrženost prema kuvanju koje sam sticala uz majku i baku od malih nogu, nadograđujem i usavršavam kroz školovanje.
Riječi su to Ivane Nović koja je ove godine ponijela titulu učenice generacije Stručne i tehničke škole zahvaljujući odličnom uspjehu u zanimanju kulinarski tehničar, ali i u vannastavnim aktivnostima. Njen cilj za budućnost je jasan – da stekne visoko obrazovanje u profesiji za koju se opredijelila.
– Ugledajući se na majku, baku, ali i ostale ženske članove porodice, od kojih sam učila kulinarske tajne, i sama sam se pronašla u kulinarstvu. Sestre i ja smo se rado okušavale u kuhinji i jela su nam bila ukusna i lijepo pripremljena. Vremenom se iskristalisalo u čemu koja više uživa, a kod mene je to bila priprema slanih jela i odatle je nekako sve počelo – ispričala je ova maturantkinja prisjetivši se i kako je zavoljela kuhinju.
– Kada sam završila sedmi razred, na ljetnjem raspustu prepisala sam sve bakine recepte i one koje sam pronašla na internetu i kada je trebalo da upišem srednju školu imala sam jasnu viziju koje zanimanje ću izabrati – dodala je ona kazavši da je jedva dočekala praktičnu nastavu i priliku da isprobava kulunarske tehnike.
– Poslije osnova u prvom i drugom razredu, sve je postajalo zanimljivije i meni prijemčivije, a najviše u trećem i četvrtom razredu kada smo počeli da radimo pripremu kompleksnijih jela. Zahvaljujući profesorici praktične nastave u četvrtom razredu, prikazano nam je šta je zapravo kulinarstvo, moderni načini serviranja i ona mi je dala dodatnu motivaciju da se i dalje bavim ovom stukom – rekla je Novićeva.
Tokom praktične nastave dodala je da je naučila dosta kulinarskih tajni.
– Neki trikovi koje sam naučila je da se luk prilikom dinstanja posoli, kako bi što prije omekšao i postao staklast, a zanimljivo mi je bilo i „razbijanje“ predrasude u „Karađorđevu šniclu“ idu salama i sir, međutim ide samo kajmak. Takođe, shvatila sam da sam i veliki ljubitelj pripreme slanih jela, posebno čorbi, a o pripremi posavskog gulaša, što mi je zaista posebno zadovoljstvo, naučila sam na takmičenju „Dani zime na Kozari“ – rekla je Novićeva koja ne krije ponos zbog titule učenice generacije.
– Ova titula je nešto posebno, prvenstveno jer je vrhunac mog dosadašnjeg rada, truda i požrtvovanosti, ali i način da opravdam podršku koju su mi roditelji pružali tokom školovanja. Mislim da nisam još ni svjesna tog uspjeha u potpunosti – rekla je ova Dervenćanka koja školovanje planira da nastavi u beogradskoj Visokohotelijerskoj školi na odsjeku gastronomije.
– Ne bih mogla da se zamislim u drugoj profesiji, osim u gastronomiji koja je zaista kompleksna, a u Beogradu nudi širok spektar mogućnosti za usavršavanje – rekla je ona noseći iz srednje škole vrlo lijepe uspomene i drugarstva.
– Moj razred je bio poseban jer smo imali najviše dobrovoljaca za realizaciju aktivnosti i manifestacija – kazala je Novićeva.
„Bijela čorba“
Ivana Nović se prisjetila i pohvale za pripremljeno jelo i to prema receptu njene tetke.
– U prvom razredu smo zbog pandemije korona virusa imali „onlajn“ nastavu, ali smo uspjevali za izvedemo praksu. Sjećam se da je jedan od zadataka bio da napravimo kod kuće obrok, a ja sam pripremila, sada već moju poznatu bijelu čorbu, koju sam pravila po prvi put u šestom razredu, a za koju sam recept uzela od tetke. Napravila sam i video pripreme za koji sam se baš potrudila i u kojem sam uživala, a i profesorica me pohvalila – ispričala je Novićeva.