Poljoprivreda derventskog kraja uveliko se oslanja i na doprinos sugrađanki koje kao nosioci gazdinstava dokazuju da su žene značajna pokretačka snaga i ove djelatnosti, ali i života na selu.
Naše sagovornice marljivo, i nadasve uspješno, razvijale su svoja domaćinstva i gazdinstva, suočavajući se nerijetko sa predrasudama okoline. Bez obzira na to, istrajnost i trud, pomažu im da prevaziđu izazove.
Da ne postoji riječ „teško“ kada se radi ono što voliš dokaz je Bojana Milišić. Ova dvadesetdvogodišnjakinja u Polju brine o 130 pčelinjih društava.
– Bavljenje poljoprivredom, tačnije pčelarstvom, počela sam uz roditelje. Svakako, i ovaj, kao i svaki drugi posao, nosi izazove, ali motivisana sam da se trudim i da radim. Iako studiram pedagogiju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu i povremeno volonterski učestvujem u osmišljavanju kreativnih radionica za djecu, istakla bih da je pčelarstvo jedan od mojih životnih poziva – rekla je Milišićeva dodavši da se nerijetko susretala sa predrasudama okoline.
– Kada kažem da se bavim poljoprivredom prva reakcija je iznenađenje. Mislim da su najveći izazovi sociokulturne prirode, gdje dobar dio populacije žene ne smatra ozbiljnim u bavljenju poljoprivredom i nošenjem jedne djelatnosti. Zato je i teže da se probijemo na tržište – rekla je Milišićeva.
Baš kao i Milišićeva, i dvadesettrogodišnja Nataša Pavičić svoj životni poziv, i to prije pet godina, pronašla je u poljoprivredi.
– Imam četiri plastenika od 600 kvadratnih metara, a osim toga imam ovce, prasad, dvije koze i kravu. S obzirom da je suprug zaposlen u inostranstvu, svi ti poslovi su „na meni“. Teško je koliko i svaki posao, ali su prednosti ovog posla brojne. Poređenja radi, i u firmi bih zaradila novac koje otprilike zaradim i ovako, ali kada radim „za sebe“, organizujem sama dan, imam dvije djevojčice i koristim vrijeme sa njima, odmaram kada hoću. Jednostavno, ovako mi je lakše – rekla je Pavičićeva dodavši da je važno da se žene, da bi uspjele u onom što rade, međusobno podržavaju.
Nosilac gazdinstva u Trstencima kojem je primarna djelatnost uzgoj priplodnih svinja je Suzana Simić.
– Nije teško nositi domaćinstvo, ako se dobro organizuješ i voliš poljoprivredu. Odrasla sam na selu i moji roditelji su uvijek imali domaće životinje, a majka je najviše vodila računa o domaćinstvu. Ja sam nastavila njenim stopama, samo što sam proširila obim posla. Lijepo mi je tu gdje jesam, radim što volim, a imala sam i poslovnih prilika i u Derventi i inostranstvu, ali jednostavno nisam željela da napustim selo – kazala je Simićeva koja smatra da se i danas ženama teško priznaje uspjeh.
– U našem mentalitetu i odgoju, možda nedostaje taj segment isticanja uspješnih žena, pa ponekad budu zapostavljene. U početku je i meni bilo teško da „izađem“ na tržište, da imam sigurne kupce i da se snađem, izborim sa problemima, ali vremenom se sve posložilo – rekla je Simićeva.
Dan žena
Generalna skupština Ujedinjenih nacija ustanovila je 1977. godine Međunarodni dan žena donošenjem rezolucije kao dijela borbe za ekonomsku, političku i socijalnu ravnopravnost žena.