Godina po godina prolazi, nisam ni ja znala, Bože, kako doći do ovih godina. Ali, ne treba žuriti, jer sve čovjek može da preživi, samo da je zdravlja.
Riječi su to Jelke Pavičić koja je 23. marta u Gerontološkom centru proslavila 98. rođendan, a tim povodom iz Njemačke je stigao i njen sin Bogdan. Ovu vremešnu Dervenćanku, iako je u godinama koji mnogi ne mogu ni da zamisle, krasi vedar duh. Prohujalih godina se, kaže, uglavnom sjeća, a s njima i fragmenata života.
– U Polju sam se rodila i u Polju sam živjela. U 24 godini sam se udala, sa svatovima i svadbom. Igralo se i pjevalo. Muž i ja smo stekli dvoje djece, sina i kćerku koja je umrla prošle godine od ove nove bolesti. Imam tri unuke i unuka – ispričala je baka dodavši da nikada nije bilo lako.
– Sjećam se mnogo toga, sve prođe kroz glavu kada je čovjek sam, a najviše sam sama. Imala sam tri sestre i brata, koji nisu više živi. Život nije bilo lak. Radila sam sve što se moralo. Orala sam, kopala, zubila, nasijavala, žela, brala, vršila – dodaje ova baka posebno se sjećajući mladosti.
– Uvijek je tata govorio kada kopamo da idemo kući odmoriti jedan sat, malo ospavati, ali mi smo uvijek nešto štrikali i vezli. Sestre i ja smo radile i kod drugih u selu i zarađivale. Svecima smo odmarale, a ostalim danima radile – kaže Jelka prisjećajući se dnevne rutine.
– Ujutro se najprije jelo, zatim radilo, a kafa se pila uz odmor. Kafu smo pili iz malih fildžana, a danas su to velike šolje. Rakiju nisam okusila ne znam od kada, a dok je otac bio živ znali smo da popijemo za Božić ili Vaskrs – sjeća se ova baka koja je nedavno pala pa više ne može sama da hoda.
Prisjeća se i ratnog vremena kada je morala napustiti rodnu kuću i ostaviti sve ono što je godinama mukom sticala.
Njen sin Bogdan koji živi u Njemačkoj kaže da nastoji da svaki slobodan trenutak provede sa majkom, iako su daleko.
– Svačija majka je jedna i jedina. Ona je sa 39 godina postala udovica kada je otac poginuo i cijeli svoj život je posvetila meni i mojoj sestri. Za deset godina dok sam bio uz nju nikada ništa nije preduzelaa a da nije pitala sina kao mušku glavu u kući – priča Pavičić i dodaje da je kod svoje kćerke bila od kraja posljednjeg rata, skoro 30 godina.
– Sestra mi je umrla od korone prošle godine. Ostali su zet i unuk, ali oni ne mogu da se brinu o baki. Na imanju u Derventi nema nikoga, pa smo odlučili da je najbolje da boravi u Gerontološkom centru – priča Pavičić kazavši da majku redovno posjećuje i da se nada da će zajedno proslaviti i njen 100. rođendan.
Proslava
Povodom 98. rođendana bake Jelke u Gerontološkom centru bilo je svečano. Njen sin Bogdan odlučio je da je obraduje tortom, cvijećem i drugim poklonima, a osoblje i drugi stanari ove ustanove potrudili su se da baki uljepšaju ovaj dan.