Društvo

Diploma je odraz znanja
i discipline i bez toga
ništa i ne vrijedi

Nekada smo u školi od učenika stvarali ljude, trudili se da budu vaspitani i obrazovani. Treba omladini reći da je diploma odraz znanja i discipline i da bez toga ništa i ne vrijedi.
Riječi su to Nedeljka Mićića, nastavnika srpskog jezika u osinjskoj Osnovnoj školi „Đorđo Panzalović“ koji je ovog avgusta ispraćen u penziju. Puno se trenutaka za pamćenje nanizalo u sjećanju ovog prosvjetnog radnika od davnog 1. septembra 1979. godine kada je postao dio kolektiva osinjske škole.
– Mnogo lijepih uspomena nosim iz škole. Pamtiću sve uspjehe đaka i sjećati se svih rezultata koje je škola otvarila u obrazovnom i vaspitnom radu. Ima tu i veoma bolnih sjećanja, poput vremena kada smo sahranjivali svoje đake i kolege koji su poginuli na liniji fronta ili su prerano preminuli – priča Mićić, jedan od omiljenih nastavnika, ali i kolega u OŠ „Đorđo Panzalović“.
Svjedok je Mićić, u svom radnom vijeku, brojnih promjena u školi, od broja đaka, pa do obrazovnog sistema.
– Osinjska škola je sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog vijeka imala više od 1.200 đaka. Odjeljenje kojem sam bio razrednik, 1968. godište, odlični 5-d brojao je 36 učenika. Tada su bila četiri odjeljenja petog razreda ili ukupno 144 đaka u generaciji. Danas škola u Osinji ima ukupno oko 150 učenika. To je nekada bila tradicionalna, klasična škola koja je imala svoje prednosti i nedostatke. Mislim da je bilo više prednosti, jer je škola, prije svega, ulivala znanje i imala jak vaspitni dio, koji je davao rezultate što potvrđuju i roditelji i bivši đaci – kaže Mićić koji je u dva navrata bio i direktor osinjske obrazovne ustanove.
Svojim radnim vijekom i posvećenošću obrazovanju i vaspitanju generacija đaka, pozvan je i da povuče paralelu između nekadašnjeg i današnjeg obrazovnog sistema.
– Važno je da nastavnik stekne autoritet i prvenstveno da bude primjer đacima kako da se ponašaju, ne samo u školi, već i u sredini u kojoj žive. Nekada smo u školi od učenika stvarali ljude, trudili se da budu vaspitani i obrazovani. Bilo je roditelja koji su podržavali strožiji pristup i žale za tim ophođenjem, jer smatraju da se postizao daleko bolji efekat u školovanju. Moje mišljenje je da je nepotrebna strogoća, ona treba biti odmjerena i primjerena mogućnostima i svakom pojedincu – smatra Mićić dodavši da su prosvjetni radnici nekada bili među glavnim nosiocima nosioci razvoja sela i predvodnici brojnih radnih akcija.
U vrijeme kada je bio direktor u osinjskoj školi bilo je aktivnosti za pohvalu.
– Sa kolegama smo formirali odjeljenje muzičke škole, a imali smo i školu fudbala koja je brojala više od 60 mladih. Takođe, poznati smo bili i po odbojkaškim sekcijama. Žao mi je što nismo, a to je bila moja želja, u Osinji formirali odjeljenje stručne srednje škole, gdje bi naši đaci mogli da se obrazuju, posebno za zanate i poljoprivrednu struku, po čemu je osinjski kraj poznat – ispričao je Mićić iza kojeg je bogata biografija.
Još u vrijeme školovanja bio je student prodekan pedagoške akademije Filozofskog fakulteta, a obavljao je i funkciju predsjednika opštinske konferencije omladine i bio delegat u republičkoj konferenciji omladine BiH po dolasku iz vojske. Završio je jugoslovensku dopunsku nastavu u Njemačkoj, direktor osinjske škole bio je u dva mandata, te odbornik u derventskom parlamentu.

Supruga
Nedeljku Mićiću su svi životni putevi spojeni u prosvjeti. Suprugu, koja je takođe nastavnica srpskog jezika, je prije 40-tak godina upoznao na seminaru u školi.
– Našli smo se i upoznali na seminaru u školi. Ona predaje isti predmet kao i ja u istoj školi, i sve je to lijepo funksionisalo. Kod kuće smo pričali o školi, đacima, uspjesima, riječju, o svemu. Jedino kada sam bio direktor, nije voljela baš mnogo da priča – kroz šalu kaže Mićić.

Ispraćaj
Radni vijek ispunjen obostranim poštovanjem tako je i okončan, pa su Nedeljku Mićiću u OŠ „Đorđo Panzalović“ priredili prigodan ispraćaj u penziju.
– Nastavnik Mićić će pored stručnosti i profesionalizma ostati zapamćen po orginalnom smislu za humor koji će nedostajati kolegama i učenicima. Želimo mu da dugo, u zdravlju, uživa u svojoj penziji, zajedno sa svojom porodicom – poručili su iz škole.

Related posts

„Prosvjeta“ i Kolo srpskih
sestara uselili u nove prostorije

Derventski List

Drijen bez struje

Derventski List

Danas hladno, na planinama snijeg

admin

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavljamo da se slažete s ovim, ali možete odustati ako želite. Prihvatam Pročitaj još