Petorica Dervenćana, generacija 2005/2006. godište, koji su prve fudbalske lekcije zajedno savladavali u dresu „Tekstilca“, grade uspješne karijere u klubovima u BiH, Srbiji i Hrvatskoj.
Muamer Hamzić, Blagoje Đuraš, Srđan Bašić, Nemanja Martić i Saša Duvnjak prije desetak godina, kao dječaci, zajedno su igrali prve utakmice, slavili pobjede i tugovali zbog poraza, učeći tajne fudbala. Njihov kvalitet s vremenom su prepoznavali klubovi širom regije, otvarajući im svoja vrata.
Prvi iz ove generacije koji u 14. godini postao član drugog kluba jeste golman Blagoje Đuraš.
– Počeo sam da treniram fudbal u šestoj godini, vođen kao i svi dječaci, idejom da je to glavni sport. Jako brzo se iskristalisala želja da budem golman i tadašnji uzor, koji mi je to i dan danas, jeste Manuel Nojer. Sve do 14. godine sam branio boje „Tekstilca“, a onda sam iskoristio priliku i prešao u Fudbalski klub „Krupa“. Ubrzo mi je stigao i prvi poziv za reprezentaciju BiH. Godinu sam branio za Premijer ligu BiH za uzrast do 15 godina, da bih potom prešao u FK „Spartak“ iz Subotice gdje još uvijek igram – ispričao je Đuraš koji je pod krovom ovog kluba branio u omladinskim i kadetskim ligama Vojvodine i Srbije.
– Najveći preokret u karijeri imao sam poslije individualnih treninga sa Sinišom Mrkobradom u Banjaluci i tada sam shvatio da želim ozbiljno da se bavim fudbalom – objasnio je Đuraš istakavši da je pored igre za veći klub izazov bilo i preseljenje u drugi grad.
Mijenjanje dresa „Tekstilca“ za dres „Zvijezde 09“ iz Etno – sela „Stanišići“ značilo je selidbu i za Srđana Bašića.
– U „Tekstilcu“ sam prošao sve selekcije do seniorskog uzrasta. Ponude za prelaske u druge sredine počele su da stižu dok sam bio u kadetima, ali sam se zadržao jer sam smatrao da ću dobiti šansu za prvi tim što se i dogodilo, a onda sam izabrao da zaigram za „Zvijezdu 09“ prvenstveno zbog ambicija kluba, kao i ambicija i planova koje su imali za mene – rekao je Bašić dodavši da su sa prelaskom u Bijeljinu stigle i prve ozbiljnije povrede.
– Podršku porodice sam imao svo vrijeme, a posebno u periodu ozbiljnijih povreda i zbog te podrške sam istrajao. Uprkos svemu, vratio sam se na teren i izašao kao pobjednik iz svih izazova, a potom sam prešao u FK „Borac“ iz Kozarske Dubice koji nastupa u Prvoj ligi RS. Dosadašnji period pokazao mi je da nisam pogriješio – rekao je Bašić.
Poslije 12 godina ispunjenih utakmicama, turnirima i prijateljstvima u „Tekstilcu“ Muamer Hamzić obukao je dres FK „Sarajevo“ u kojem igra i danas. Hamzić je sa 16 godina bio najmlađi kapiten u istoriji „Tekstilca“, a na svim iskustvima izrazio je zahvalnost klubu, treneru, a najviše saigračima.
– Poslije uspjeha u „Tekstilcu“, prešao sam u „Sarajevo“, klub sa bogatom istorijom i ambicijama, a što sa sobom svakako nosi i određeni teret. Već sam doživio mnogo uspjeha sa ovim klubom, kao što je dupla kruna koju smo osvojili kao juniori, poslije čega je došao prvi poziv u reprezentaciju BiH za koju sam debitovao prošle godine. Naravno, tu je još mnogo toga što treba da naučim, prođem, iskusim ali sa iskrenom željom i voljom vjerujem da mogu da se uhvatim u koštac sa svim, jer mislim da su to ključni sastojci za ostvarenje snova – rekao je Hamzić.
U koštac sa izazovima koji su se našli pred njim uhvatio se i Nemanja Martić koji je prije dvije godine ozvaničio saradnju sa ekipom NK „Istra 1961“ iz Pule, te se nakon devet godina provedenih u omladinskim selekcijama „Tekstilca“ ovaj mladi fudbaler otisnuo u grad na hrvatskom primorju.
– Imao sam sreću da sam dobro igrao na jednoj od utakmica, i to protiv Gračanice, gdje me primijetio gospodin Dabić, a nakon toga uslijedio je poziv za početak sedmodnevnih priprema u Puli. Tada sam počeo intenzivno da se pripremam, a u svemu tome najvažnija mi je bila podrška porodice, u prvom redu, majke koja se zbog komplikacija sa papirologijom morala doseliti u Pulu – rekao je Martić dodavši da se u ekipu jako dobro uklopio, te da je fudbal još jednom pokazao da ne poznaje granice, nego samo obogaćuje život iskustvom i prijateljstvima.
Martić trenutno igra u NK „Rudar Labin“, a iduću stepenicu u karijeri vidi u NK „Jadran“ Poreč.
Put kroz sve selekcije, kao i njegovi saigrači, prošao je i Saša Duvnjak, koji je zaigrao i za reprezentaciju U13 Republike Srpske, a sa 16 godina postao je prvotimac „Tekstilca“ što mu je, otvorilo vrata drugih klubova.
– Pored nekoliko ponuda koje sam imao iz klubova u BiH, među kojima su bili i premijerligaši, dobio sam poziv iz FK „Vojvodina“ Novi Sad u kojem i danas igram. Po dolasku u „Vojvodinu“ i pored toga što sam prošao na pripremama i zadovoljio svojom igrom, nisam mogao igrati zvanične utakmice zbog registracije. To me nije unazadilo, jer sam i dalje nastavio da radim i strpljivo čekao registraciju, ali je svakako bilo izazovno dobiti dozvolu da nastupam za ovaj klub – rekao je Duvnjak dodavši da bi i u budućnosti volio da nosi dres ovog kluba.
Samo riječi hvale za upornost i rad ovih mladića imao je njihov trener i rukovodilac Omladinskog pogona „Tekstilca“ Dejan Plisnić.
– Za njih mogu reći samo najbolje, da su momci koji su svojim radom, trudom i željom uspjeli da dođu do većeg nivoa i nadam se da će tim putem i nastaviti. Tokom šest godina koliko sam im bio trener, dosta smo trenirali, radili i trudili se, oni su bili uporni, a ova petorka se istakla kao najupornija. Meni je bilo uživanje raditi sa njima – rekao je Plisnić.
Kadeti
Ova petorka u dresu „Tekstilca“ nastupala je u Omladinskoj ligi BiH u kadetskoj selekciji kada su osvojili titulu vicešampiona BiH koja okuplja oko 130 ekipa, a čemu je prethodila titula prvaka lige Sjever A. Za svoje uspjehe u tom periodu, cijeli kadetski sastav „Tekstilac“ je krunisan titulom najboljeg sportskog kolektiva grada Derventa za 2021. godinu.