Znanje i vještine spasavanja na brzim vodama i u poplavama, kao i upravljanje veslačkim čamcem, prošle godine usvojila su tri pripadnika Vatrogasno – spasilačke jedinice, a istoj obuci ove godine pristupila su i dva pripadnika Civilne zaštite.
Obuku koja se sastojala iz teorijskog i praktičnog dijela na rijeci Vrbas i ove godine održao je licencirani instruktor Aleksandar Pastir iz organizacije „Rescue 3 Europe“.
Dervenćani koji su uspješno završili obuku kažu da su sada mnogo spremniji da prepoznaju opasnosti koje voda nosi i da blagovremenu reaguju.
– Ova obuka mi je izbistrila stavove, jer sam do sada u akcijama spasavanja bio srcem, kao i većina nas koji smo odrasli na Ukrini i bili smo voljni pomoći. U nekoliko dana obuke shvatio sam na koji način je najbolje reagovati, kako se ponašati u vodi i koje opasnosti ona može da donese – kazao je Slaviša Ristić dodavši da je plivanje u Vrbasu bio poseban izazov.
– Vrbas je veoma hladna rijeka i nije lako u njoj plivati. Učestvovao sam u spasavanju za vrijeme poplave u Doboju, kao i kod nas u Derventi i sada znam kako bih pravilnije reagovao. Ovo je zaista obuka za pohvalu, jer imamo ljude i instruktore u Srpskoj koji su spremni da svoje znanje prenesu na druge – ocijenio je Ristić.
Isti nivo obuke spasavanja lani su u oktobru prošli i vatrogasci Miloš Nagradić, Marinko Kovačević i Nikola Todorić.
– Obuku smo položili u grupi od 20 pripadnika civilne zaštite iz Doboja, Teslića, Broda, Stanara i Lopara i ovaj nivo je zaista najpotrebniji, s obzirom na naše područje. Pohvalno je što nas obuče od samog početka, ponašanja u vodi, vezivanja čvorova, pa dalje – kazao je Nagradić na kojeg je poseban utisak ostavila obuka upravljanja čamcem.
– Išli smo nas tri – četiri sa čamcem, instruktori su plivali naprijed, a mi smo morali da se trudimo da doplivamo što prije do njih. To je bila samo jedna od simulacija mogućih situacija – dodao je Nagradić, a Kovačević je dodao da je jedan od glavih akcenata obuke stavljen na komunikaciju.
– Morali smo da budemo skoncentrisani čitavo vrijeme, jer ako neko ne može isplivati, obaveza drugih je da mu pomognu bacanjem konopca ili na neki drguih način. Veliki fokus je na komunikaciji, tako da pri spasavanju razgovaramo sa civilima, da ih smirimo, saznamo da li su povrijeđeni i slično – kazao je Kovačević ocijenivši da će neka usvojena znanja dobro doći i pri traženju nestalih osoba u vodi.
U Vatrogasno – spasilačkoj jedinici Nikola Todorić radi nešto više od godinu, a na obuku je upućen gotovo čim je postao vatrogasac.
– Iako sam tada bio novi u poslu, nije mi bilo teško proći kroz obuku, ne plašim se vode niti prepreka koje su nam postavljali u vodi. Najizazovniji dio obuke za mene je bio posljednjeg dana, kada smo se po dvojica spuštali u čamcima kroz brzake. Miloš i ja smo bili posljednji čamac i sva oprema je bila sa nama, tako da nismo smjeli da se prevrnemo – kazao je Todorić.
Obuku za spasioce na brzim vodama finansirala je Republička uprava civilne zaštite, a svima koji su je prošli otvorena je mogućnost naprednog kursa.
Oprema
Licencirani spasioci u Derventi istakli su da su tokom obuke imali nepropusna zaštitna odijela, te da su takođe obučeni i kako se oblače.
– Bilo bi idealno da licencirani spasioci na raspolaganju imaju kombinezone, kacige, konopce, odnosno svu potrebnu opremu koju su koristili i tokom obuke – složni su derventski spasioci.