Ljubav prema izvornoj muzici i šargiji bila je dovoljno jaka da sam počnem da učim da sviram na ovom tradicionalnom instrumentu, a potom i na violini, a želja mi je da snimim i svoju pjesmu.
Riječi su to sedamnaestogodišnjeg Vladimira Simića, učenika srednje medicinske škole, smjer fizioterapeut u Centru za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju „Budućnost“. Od kada zna za sebe, kako kaže, voli izvorne pjesme i instrumente, i to mu je u širokoj lepezi interesovanja, glavni hobi.
Prvu šargiju dobio je na poklon i to kada je otkrio ljubav prema pjesmi.
– Moja porodica često priča o mojoj ljubavi prema izvornoj muzici od malih nogu, pa se često znaju našaliti da sam prvo propjevao, pa onda propričao. Otkad znam za sebe uvijek sam pjevao i pjesma je uvijek bila tu uz mene, a onda je to, za mene nekom neraskidivom vezom između izvorne pjesme i šargije, preraslo i u želju da sviram taj instrument – rekao je Simić dodavši da se prije četiri godine intenzivno posvetio sviranju.
– Za šargiju sam počeo da se interesujem kao dijete, da uzimam i prevlačim prste po žicama tako da se već 13 ili 14 godina se „zanimam“ šargijom, ali da učim da sviram instrument počeo sam prije četiri godine – objasnio je Simić ističući kroz smijeh da mu je najteže „štimanje“ instrumenta.
Ovaj mladi Dervenćanin rekao je da su prvi tonovi koje je uspješno savladao, taktovi izvornog kola „Keler“.
– Sviranje šargije sam učio po sluhu i to na način da čujem muziku i dok je ne naučim odsvirati, nisam odustajao. Tako pustim pjesmu, pratim segmente i vremenom sam se usavršavao. Za savladavanje nekih dijelova ili pjesama pitao bih rođake, poznanike i starije svirače, a prije oko godinu krenuo sam i na časove sviranja šargije, ali je profesor potkrepljivao praksu kroz teoriju, što sam već savladao. Svakako, te časove sam preusmjerio na učenje sviranja violine – objasnio je Simić rekavši želi da da svoj doprinos očuvanju izvorne muzike i pjesme.
– Meni je oduvijek želja da se izvorna pjesma očuva jer je to jedno od najvećih bogatstava našeg kraja i ta želja me nagnala da učim svirati i šargiju i violinu. Naravno, instrumenti zajedno sa pjevanjem čine tu cjelinu izvorne pjesme, tako da se često desi i da napišem neku pjesmu i prilagodim je za izvođenje – kaže ovaj mladić koji je sa prijateljem osnovao grupu „Vesele noći“.
Želja mu je da snimi svoju autorsku pjesmu, a dok se to ne desi uživa u izvođenju svojih omiljenih stihova: „volim selo i šargiju, svaka čast gitari, meni su ljepši ti seoski instrumenti stari“.
Uzori
Kako je istakao ovaj mladi umjetnik i budući fizioterapeut, uzora u izvornoj muzici nema.
– Kada bih morao da izdvojim nekog izvođača da se donekle ugledam na njega, to bi bio Marko Marković čiju muziku stvarno obožavam – rekao je Simić.