Put mladog Dervenćanina Nikole Šainovića i njegovih roditelja Radmile i Nenada, da uspješno završi osnovnu školu bio je prepun izazova, ali krunisan neizbrisivim iskustvima i prijateljstvima za čitav život.
Ovaj dvadesettrogodišnjak, koji živi sa cerebralnom paralizom, jedini je u Republici Srpskoj koji je osnovnu školu završio uz pomoć asistivne tehnologije, odnosno tobi komunikatora.
Njegova majka Radmila kaže da Nikola ovu tehnologiju koristi pokretom oka, a komunikator mu omogućava da čita, pa čak i da montira videe. Ipak, kako Radmila kaže, put do odvakvog načina komunikacije, nije bio lak.
– Nikola je dijete očuvane inteligencije, ali je su njegov život odredile komplikacije pri porodu. Bio je krupna beba sa pupčanom vrpcom omotanom oko vrata. Uprkos preporukama za carski rez, ljekari su pokušali da Nikola bude rođen prirodnim putem, što je izazvalo komplikacije. Kako je njegov mozak ostao očuvan i ljekari još uvijek smatraju fenomenom – kazala je Nikolina majka.
Borba za što normalniji Nikolin život od tada neprekidno traje.
– Konstantno smo nailazili na blokade u pokušaju da dokažemo da je Nikola intelektualno dobro, što je bilo očigledno u njegovom ponašanju. Tražila sam način da razumijem kako doći do psihe mog djeteta i kako se radi sa takvom djecom koja su, za mene, psihički uredna ali zarobljena u svom tijelu – objasnila je ova majka dodavši da su imali sreću da upoznaju dobre ljude.
– Nikola je imao devet godina kada je počeo da koristi Robusnu tastaturu koja je specijalizovani miš i pokreće se očima, ali je riječ o zastarjeloj tehnologiji koja se koristi do 14. godine. Kasnije, kada je Nikola imao 13 godina, stupila sam u kontakt sa majkom čiji sin koristi tobi komunikator. Uvidjeli smo da je to dosta modernija tehnologija – objasnila je Radmila, a ubrzo su otkrili da komunikator može da se prilagodi tako da Nikola može da piše.
– Sa nabavkom ovog komunikatora počelo je i Nikolino školovanje. Sve je to bio izazov i za njega, i za nas, ali i za nastavnike i vaspitače u Centru za djecu i omladinu sa smetnjama u razvoju „Budućnosti“. Neizmjerno sam im zahvalna, jer su i oni zajedno sa Nikolom, učili i prilagođavali se – objasnila je Šainovićeva.
Škola je na Nikolu odlučno uticala.
– On je bio odlučan da uči i da iznova ponavlja gradivo. U ovih devet godina, često su nas sugrađani i nastavnici sretali u šetnji dok ja ponavljam Nikoli gradivo koje prvo ja naučim – uz smijeh priča Nikolina majka.
Podrška i pomoć koju su kroz školovanje, ali i čitav Nikolin život, imali od centra „Budućnost“, ogromna je.
– Meni je drago što imamo Centar „Budućnost“ u našem gradu, funkcionalnu i prijateljsku ustanovu, u kojoj su spremni da se uhvate u koštac sa djecom sa poteškoćama. Svi su izgradili prijateljski odnos sa njim, a posebno nastavnica Violeta Pećić. Taj odnos je čist pokazatelj prijateljstva – dodala je Šainovićeva.
Komunikator koji mladi Dervenćanin koristi, svakih pet godina mora da se obnovi i dogradi, a osim za osnovno funkcionisanje i školstvo, Nikola ga koristi i u naprednije svrhe.
„Golf 2“
Svi koji poznaju Nikolu znaju i za njegovu ljubav prema automobilima, i to ne bilo kojim, već prema„golf 2“.
– Povodom 18. rođendana kupili smo mu automobil i on je tada izrazio želju da pokuša da pritiska gas. Kupili smo mu „golf 2“ i odatle se rodila ljubav. Nikola je htio da se posveti uređivanju auta, tako da bude unikatan. Zajedno sa ocem dao se u kupovinu i zamjenu dijelova, pa sada sa tim automobilom obilaze razne smotre unikatnih automobila – ispričala je Radmila Šainović.