Društvo

U ulozi čaje vodio
112 svadbenih veselja

Sliku tradicije derventskog kraja i svadbenih običaja Miroslav Railić iz Gornjeg Detlaka vjerno njeguje kroz ulogu čaje, a od kada se prvi put prihvatio te uloge 1980. godine, do danas je obogatio 112 svadbenih veselja.
Uloga čaje ili čauša u tradicionalnim svadbama odnosi se na vođu svatova, a taj običaj njeguje se u Srbiji i Republici Srpskoj. Prema riječima Railića, koji se ove uloge po prvi put prihvatio prije više od 40 godina, u derventskom podneblju ovaj običaj je izuzetno živ.
– Prvu svadbu sam vodio rođaku, 2. avgusta 1980. godine, još kao mladić, a onda sam jednostavno nastavio kao po nekoj navici. Svakako, ono što danas radim sa lakoćom, tada me činilo nervoznim i samo sam razmišljao o tome da se ne osramotim, ali su mi naravno pomogli stričevi i stariji svatovi – objasnio je Railić dodavši da nastoji da otjelotvori ovu ulogu što je originalnije moguće.
– Običaji se na svadbama, nažalost, s vremenom izostavljaju, ali u Derventi i okolini, još uvijek žive zahvaljujući ljudima koji ih njeguju. Ja i danas na svadbe idem u narodnoj nošnji, a obavezno nosim čekić, i to drveni, koji je simbol čaje – objasnio je Railić.
Vještine koje su potrebne da neko postane dobar čajo sticao je usput, a još od djetinjstva interesovao se za običaje.
– Najviše običaja sam čuo od oca, koji nije bio čajo, ali je pomagao u organizaciji i znao je mnogo običaja. Kao dijete, pratio sam i možda „pokupio“ pokrete i stav čovjeka koji je bio u selu tražen i dobar konjanik. Kasnije, kada mi je postala dostupna i literatura, dosta sam i čitao o srpskim običajima, tako da sam nekako usput „klesao“ vještine – kazao je Railić istakavši da vjeruje da u derventskim krajevima ima dosta ljudi koji mogu da iznesu ulogu čaje, ali ne žele da se te uloge prihvate.
– Danas, nažalost, nema mladih koji se interesuju da preuzmu tu ulogu, a vjerujem da bi se mnogi snašli. Osim komunikativnosti i organizacije, presudno je da čovjek bude nadaren, da nosi tu neku lakoću u sebi i pokrene druge ljude. Naravno, potrebno je i biti „brz na nogama“, jer se uvijek može desiti neka nepredviđena situacija, čajo mora da donese odluku i „iznese“ organizaciju tako da to ostali svatovi ne primijete – objasnio je ovaj Dervenćanin.
Railić je u derventskom kraju već poznat po svojim vještinama, a u nizu od 112 svadbi istakle su se i one izvan Dervente.
– Vodio sam svadbe i u Vlasenici, Ugljeviku, Prnjavoru, pa i u Banjaluci, gdje nemaju čaju, ali sada „uvode“ tu ulogu. Prije samog dana svadbe, u razgovoru sa mladencima utvrdim koje su običaje planirali da uključe i na koji način i to nastojim da ispoštujem, kako bi svatovima, ali i mladencima veselje prošlo baš onako kako su zamislili – rekao je Railić.
Pozivi u više svadbi jednog dana, kao i veliki broj tokom jednog mjeseca, takođe nisu nepoznanica za ovog Dervenćanina, a kako je istakao, poseban osjećaj je kada za svoju ulogu bude nagrađen od svatova aplauzom.
– Posebno mi je zadovoljstvo kada čujem pozitivne komentare, a bilo je situacija i da dođu gosti iz inostranstva, pa čujem tek kasnije da su lijepo govorili o meni i svojim zemljama. Svadba je uvijek veseo povod, ali cijenim da su bile veselije ranije. Sada je to malo drugačije, što je prirodno, vremena se mijenjaju i veselja su drugačija – kazao je Railić dodavši da se i govorom čuvaju običaji.
– Treba da zadržimo naše običaje, našeg podneblja, da ih ne miješamo sa drugima, jer je to dio našeg identiteta. Zato bih zamolio mlade Dervenćane da čuvaju naše običaje i da im se uvijek vraćaju gdje god se nalazili – kazao je Railić.

Krađa
Railić iz svog zaduženja čaje nosi i brojne anegdote.
– U nekim selima postoji običaj da se iz mladine kuće ukrade pijetao ili mlin za kavu. Dešavalo se da kroz razgovor sa domaćicama uspijem da saznam gdje stoji mlin, ali u tome sam se izvještio tek kasnije. Na jednoj od prvih svadbi, ukrao sam mlin, ali sam bježeći slučajno čekićem razbio crijep pomoćne zgrade i razbio pčelinjak, tako da sam morao da trčim bježeći od pčela. Kada sam zastao, shvatio sam da sam pobjegao i od svatova – kroz smijeh je ispričao Railić kazavši da, kako običaji nalažu, do sad niko nije uspio da mu ukrade čekić koji bi u tom slučaju morao „masno“ da plati.

Related posts

Cijene diktiraju dužinu jesenje brazde

admin

Učenici dio školskih
saobraćajnih patrola

Derventski List

Ručni radovi ispunili
Dom penzionera

Derventski List

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavljamo da se slažete s ovim, ali možete odustati ako želite. Prihvatam Pročitaj još