Berba kukuruza koja je širom Dervente u punom jeku, na većini parcela obavlja se uz pomoć mehanizacije, ali za dio poslova ipak ne postoji mašinsko rješenje, poput ubacivanja žita u koš, i to onako kako su to brojne generacije unazad radile.
Dopremanje obranog kukurza u dvorište, a potpom perušanje i ubacivanje u koš, ranije je bila prilika da se uz posao sastanu šira porodica i komšiluk kako bi u jednom domaćinstvu posao brže bio završen, a onda bi se prešlo u drugo. Perušalo se ručno, pa su i poslovi trajali danima i do kasno u noć ili čak do prvih prijetlova.
Danas su to poslovi koji okupljaju uglavnom užu porodicu, a koji su poprište kovanja novih planova za jesenju sjetvu. Tako je i u porodici Đalić, gdje domaćini Ljubo i Smiljka ovih dana vrijedno rade kako bi kukuruz uskladištili za ishranu stoke u hladnim zimskim danima. Uz njih, tu je i predstavnica starije generacije Sofija, ali i kćerka Nevenka i unuka Marija.
Godina je, kažu, za ovu vrstu žita bila loša, pa je i prinos znatno manji od očekivanog i neće dugo potrajati dok sav kukuruz ne bude u košu.
– Ove godine zasijali smo oko 15 dunuma kukuruza na parcelama u Velikoj Sočanici i sve to iskoristićemo za ishranu stoke koju uzgajamo, odnosno krava, svinja i pilića. Sjetva je bila skupa, pa smo u odnosu na ranije godine obradili samo polovinu zemljišta, a rod je iznosio oko 30 odsto od naših očekivanja. Da je bilo padavina i kiše u julu kao što je bilo u posljednja dva mjeseca, prinos bi bio daleko veći. Međutim, kada čujemo kako drugi govore da im jer rod još i manji, moramo biti zadovoljni – kažu Đalići koji su za sjetvu birali banjalučko sjeme kukuruza.
Sjetva
Zbog sve većeg rasta cijena repromaterijala, brazde će ove jeseni biti još kraće u odnosu na proljećne, a u odnosu na prošlu godinu biće obrađeno drastično manje površina.
– Sijali smo daleko veće površine, ali cijena gnojiva i goriva je sve veća tako da smo promorani da smanjujemo količinu obrađenog zemljišta – dodaju Đalići.