Običaji i tradicija proslavljanja najvećeg hrišćanskog praznika Uskrsa ispunjavaju dom Vere i Ilije Dankića u Beglucima, kojima praznovanje u rodnom kraju, uz njihove najmilije i prijatelje, posebno ispunjava duše.
Dankići su porodičnu kuću u Beglucima počeli da obnavljaju 2006. godine, kada su se poslije rata i vratili iz Hrvatske, i od tada praznike dočekuju u rodnom kraju.
– Upoznali smo se u srednjoj školi 1973. godine. Vera je bila prvi razred, a ja treći. Tri godine kasnije vjenčali smo se i počeli živjeli u Beglucima. Tu smo željeli da osnujemo svoju porodicu, a brak su krunisale naše dvije kćerke. Radili smo u svom „Opel“ servisu i lijepo smo živjeli. Nikad nisam pomislio da bih otišao iz Dervente, jer smo skladno živjeli, među svojim Dervenćanima, radili i stvarali naš grad. Ništa nam nije nedostajalo – ispričao je Dankić dodavši da nikada nije prestala da postoji želja da se vrate u Derventu.
– Ovaj vazduh i zemlja, život ovdje je nešto neprocjenjivo, a posebno kada nam dolaze u posjetu kćerke, unučići i prijatelji. Svima njima su naša vrata otvorena, a posebno za praznike kada i treba da se okupljamo – rekao je Dankić.
Vera dodaje da su dani pred Uskrs ispunjeni posebnom radošću.
– Ranije sam postila mnogo više, a sada petkom tokom pripreme za Uskrs. Imamo i Put križa, što jako poštujemo i ako ne odem u crkvu, čitam i molim se kod kuće – rekla je Vera koja posebnu pažnju posvećuje pripremi uskršnje trpeze.
– Nismo nikad napustili običaje, bez obzira gdje smo bili i uvijek smo voljeli da okupljamo ljude, ne samo katolike. Nekada nam za trpezom bude i dvadesetak ljudi. Svakako, taj praznik, kao i druge, sam naučila obilježavati onako kako me majka uputila. Ranije smo išli mi kod svojih roditelja, a sada smo mi ta sigurna luka za okupljanja. Na trpezu stavljamo domaći kruh, kuhanu šunku i ofarbana jaja, čemu se djeca najviše raduju – ispričala je Vera.
Vjernici katoličke vjeroispovijesti u nedjelju, 31. marta, proslavljaju najveći hriščanski praznik, Uskrs.
Obnova
Osim svog imanja, koje su obnovili poslije ratnog vihora, Dankići su pomagali i vraćanje života u ovaj kraj.
– Svim mještanima, ako nisam pomogao, nisam ni odmogao. Uvijek smo se trudili da udahnemo život selu, a s obzirom da su Begluci i Gradac ranije bili jedna mjesna zajednica, nastojali smo da vratimo život u oba sela. Nadamo se da će u naša domaćinstva stići i pitka voda – rekao je Dankić.