Kada sam ušao u Centar za kulturu u Derventi, on mi je postao sveto mjesto. Ne može čovjek da se ne sjeti one Zmajeve pjesme „Svijetli grobovi“. Moramo da poštujemo žrtve i da podižemo samosvijest. Vrijeme je uvijek zrelo za ovakve poduhvate.
Rekao je to u intervjuu Derventskom listu glumac Srpskog narodnog pozorišta iz Novog Sada Miodrag Petrović kojem je povjerena glava uloga u filmu „So“, diplomskom ostvarenju Dervenćanina, apsolventa filmske i televizijske režije na banjalučkoj Akademiji umjetnosti Vuka Pijetlovića.
Petrović tumači ulogu preživjelog logoraša Ostoje koji treba da pripremi mladog glumca za monodramu povodom obilježavanja 30. godišnjice stradanja i pri tome postaje njegov mučitelj.
Film „So“ nosi posebno bolnu temu za Derventu. Tragični događaji u nekadašnjem Domu JNA, današnjem Centru za kulturu, zauvijek su izmijenili živote mnogih derventskih porodica. Šta je presudilo da budete dio projekta Vuka Pijetlovića?
– Mojoj odluci su presudili i Vuk i sama tema koja nije važna samo za Derventu već za cijeli naš rod. Jedna univerzalna tema sa biblijskim motivima. Presudilo mi je i to što je to diplomski film. Mene kada sam studirao niko nije odbio, pa nisam ni ja to htio. Pomažem mladosti koliko je u mojoj moći.
Kako ste se pripremali za ulogu?
– Priprema sam se na klasičan način. Pođe čovjek od teksta, pa onda od sopstvenog teksta, učili smo mi to. Ne mora čovjek da bude ubica da glumi ubicu. Kada sam ušao u Centar za kulturu on mi je postao sveto mjesto. Ne može čovjek da se ne sjeti one Zmajeve pjesme „Svijetli grobovi“. Moramo da poštujemo žrtve i da podižemo samosvijest. Da Bog da da danas budemo bolji nego što smo bili juče.
Poslije filmova „Koridor“ i „Dara iz Jasenovca“ jasno je da se domaća kinematografija uhvatila teškog zadatka da glasno progovori o stradanju srpskog stanovništva devedesetih godina prošlog vijeka. Smatrate li da je sazrelo vrijeme za takve poduhvate?
– Vrijeme je uvijek zrelo za takve poduhvate. Ne treba vremenu da sazrije već mi treba o tome da govorimo, o čemu govori i glavna tema ovog filma i glumca koji kaže da o tome treba da se govori. Treba pustiti mlade ljude odavde da istražuju nove uglove prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Kako biste opisali stanje u domaćoj kinematografiji?
– Vidim da se dosta radi, radujem se kada čujem da se radi nešto u Banjaluci, da se osniva filmski centar. Snalaze se ljudi, ima dosta manjkavosti, ali nisam ja taj koji to može da promijeni.
Imate li neki savjet za mlade kolege?
– Ja sam od ovih mladih kolega. Kažem im ništa drugo nego da izdrže, da budu strpljivi i da istraju. Vidim da su daroviti, posvećeni i da je jedna pozitivna energija tu. Kao da sam bio na nekom izvoru, pa okrepljen idem za Novi Sad.
Logor
Film „So“ temelji se na zločinima nad Srbima 1992. godine u nekadašnjem Domu JNA, današnjem Centru za kulturu, i prikazuje pripremu predstave povodom obilježavanja 30 godina od tih stradanja, a glavni likovi su penzioner Ostoja koji je preživio strahote logora i Goran, glumac kojeg Ostoja priprema za monodramu.
Prvi logor za Srbe na području Dervente bio je u Domu JNA, a od 12. aprila 1992. godine kroz njega je prošlo više od 200 Srba, od kojih je većina mučena na najsvirepije načine. U ovom logoru su ubijeni Blagoje Đuraš i Čedo Ćudić.