Uvidjevši da život u Austriji nije ono što želi, dvadesettrogodišnji Stefan Railić vratio se na ognjište u Gornjem Detlaku preuzevši farmu muznih grla od roditelja i posvetivši se širenju gazdinstva.
Ovaj vrijedni Dervenćanin jedan je od najmlađih poljoprivrednih proizvođača u gradu na Ukrini, ali i Republici Srpskoj, a svoju budućnost vidi upravo na selu.
– Nije mi se svidjelo u Austriji. Dovoljno sam bio i vidio kakav je život tamo i odlučio sam da se vratim na ognjište. Tamo imate posao, platu, stan, ali ovdje imate slobodu i više od toga. Imanje sam od oca i majke preuzeo 2018. godine i od tada polako proširujem proizvodnju. Uvezao sam pet grla crnog holštajna iz Njemačke i sada imam 20 grla od čega je deset muznih. Proizvodim između 180 i 200 litara mlijeka dnevno – kaže Railić kojem u vođenju gazdinstva pomažu i roditelji, ali i djed, baka i sestra.
– Volim raditi. Još kao dijete sam sa roditeljima i djedom radio, a i svi moji preci bavili su se poljoprivredom. Odrastao sam tako. Većina mojih vršnjaka je otišla u inostranstvo, slabo ih ima u selu. U mom i susjednom selu možda nas ima deset. Došlo je do toga da mi čuvamo sela da se ne ugase – kaže ovaj Dervenćanin koji brigu o gazdinstvu počinje svakog dana od šest časova.
– Napravili smo skrepere za izđubravanje što je umnogome olakšalo čišćenje štale. Poslije čišćenja ide muža, pa hranjenje u podne, a onda i priprema hrane za naveče, mljevenje brašna i drugi poslovi. Naveče ponovo slijedi muža. S obzirom da mi je najvažniji kvalitet mlijeka, nije mi potrebno više od desetak muznih krava. Toliko mogu da stignem, jer obrađujem i zemljište – ističe Railić koji sije poljoprivredne kulture na oko 100 dunuma zemljišta.
– Radim sve od sjetve do žetve. Mehanizaciju imam za osnovnu obradu zemljišta i sjetvu, a nemam kombajn i silo kombajn, ali u planu mi je da i to nabavim – ističe Railić.
Najveći problem mu predstavlja nedostatak vode koju za potrebe gazdinstva dovozi iz Ukrine.
– Volio bih da riješim problem sa vodom, da ne moram dan – noć da je dovozim iz Ukrine koja je udaljena četiri kilometra. Za čitavu noć mogu dovesti desetak cisterni i to je dovoljno za dan i onda opet iznova. Gradski voda je stigla u selo, ali je vod od nas udaljen 200 metara – kaže ovaj vrijedni mladić koji ovih dana brine o proljećnoj sjetvi.
– U sjetvu trebam uložiti više od 10.000 maraka. Iako je bilo pojeftinjenja đubriva i nafte, vidjeću kako ću se izboriti. Kada nabavljam mehanizaciju imam podsticaj od države, a od opštine podršku za muzna grla i junice. Sreća je što isplate budu na vrijeme – rekao je Railić.
Gradska uprava Derventa za tridesetak poljoprivrednika mlađih od 40 godina obezbijedila je dodatnih 20 odsto podrške na podsticaje koje dobijaju.
Ženidba
Railić, kojem je želja da zasnuje porodicu na svom ognjištu, kaže da današnje djevojke neće u selo.
– Iako moje selo nije daleko od grada, djevojke neće u selo.
Pokušavao sam da se oženim, ali bi svaka djevojka koju sa upoznao samo sjedila u kući i trošila novac. Niko neće da radi, a pogotovo neće u štalu – dodaje ovaj mladić.