IZDVOJENONovosti

Čardak, i sa neprolaznim
ranama, živi punim plućima

Nijedno proljeće i nijedan Vaskrs u protekle 32 godine na Čardaku, koji je preživio najveći pogrom, nisu isti, ali ovo naselje, uprkos neporolaznim ranama, danas živi punim plućima.
Pripadnici regularne vojske Hrvatske i hrvatsko – muslimanskih paravojnih formacija iz Dervente u svom krvavom piru 26. aprila 1992. godine ubijali su Srbe na Čardaku na kućnim pragovima. Najveći broj od 37 stradalih, ubijen je tog dana, na Vaskrs, a ostali su stradali u logorima. Na mjestu gdje se nalazi spomenik u Spomen – kompleksu „Čardak“ pronađena je masovna grobnica sa posmrtnim ostacima 19 mještana, a tijela devet žrtava pronađena su u katoličkom groblju na Modranu.
Dalibor Đekić imao je samo 14 godina kada je njegova porodica doživjela najtežu sudbinu.
– Bio sam učenik osnovne škole kada su počela nesrećna dešavanja na Čardaku. Odveli su me u selo Detlak, kasnije u Smrtiće. Sa roditeljima sam razgovaro telefonom dok se moglo, jer oni su ostali u našoj kući. Tog 26. aprila majka je poslije zarobljavanja uspjela pobjeći i preći preko rijeke Ukrine. Za ocem nije bilo traga – prisjeća se Đekić aprila 1992. godine.
– Otac je ostao na Čardaku i vodio se kao nestao. Tada je počela naša agonija. Majka je išla na razmjene da ga traži i tek poslije oslobođenja Dervente, njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u masovnoj grobnici na Čardaku – ispričao je Đekić čiji je život obilježilo odsustvo oca.
– Neopisiva je to tuga. Otac mi nedostaje kroz život, školovanje i odrastanje, ali istovremeno tugu smjenjuje osjećaj ponosa, jer znam da je njegov, ali i život ostalih stradalnika sa Čardaka, utkan u slobodu koju danas uživamo i ja i moja djeca. Ova država je njihova, jer su za nju dali najdragocjenije što su imali, svoje živote – istakao je Đekić dodajući da uprkos zloslutnom natpisu koji je poslije oslobađanja Dervente stajao na zgradi biblioteke: „Čardak je mrtav“, ovo naselje danas živi punim plućima.
– Nije Čardak mrtav, upravo suprotno, živ je. U mojoj ulici ima oko 50 djece, slava Bogu. I u Spomen – kompleks kada dođemo i poklonimo se stradalim, znamo da je Čardak vaskrsao – poručio je Đekić.
Svi zločini koji su počinjeni nad derventskim Srbima, a pogotovo stanovnicima Čardaka, nisu adekvatno kažnjeni, smatra predsjednik Upravnog odbora Udruženja ratnih zarobljenika Dervente Ostoja Šarčević
– Žalosno je da do sada niko za zločine na Čardaku nije odgovarao po komandnoj odgovornosti. Ljudi su ubijeni na kućnom pragu i neko je to naredio – kaže Šarčević koji je 55 dana tamnovao u logoru Doma JNA i vojnom hangaru Rabić.
– Supruga i ja zarobljeni smo na kućnom pragu, a da nismo imali oružja, niti je ko pružao otpor. Ona je oslobođena poslije 15 dana zarobljeništva u Domu JNA, a ja sam prebačen na Rabić. Nas sedam logoraša uspjelo je pobjeći sa Tomasovog brda gdje smo bili izvedeni da kopamo rovove, a osam ljudi je poginulo toga dana. Nikada neću zaboraviti šta sam preživio u zarobljeništvu, kao ni trenutak kada sam prisustvovao ekshumaciji posmrtnih ostataka svojih komšija – rekao je Šarčević koji ni dan danas ne može da shvati koje zlo je vodilo one koji su presudili njegovim komšijama.
– Bio sam na ekshumaciji posmrtnih ostataka iz masovne grobnice na Čardaku. To je bila jama iskopana bagerom, gdje su bačeni ubijeni ljudi, a na površini su bile životinje. To je nemoguće opisati riječima. I pored kuća smo pronašli posmrtne ostatke ubijenih komšija koji su bili plitko zakopani – prisjeća se Šarčević dodajući da je sve manje vremena za procesuiranje odgovornih, ali i nalogodavaca.
– Logoraši umiru, kao i članovi porodica ubijenih. Naša tuga i sjećanje na njih nikada neće proći – dodao je on.
Za zločine nad Srbima u Derventi Azra Bašić osuđena je na 14 godina zatvora, dok je zatvorsku kaznu od šest godina dobio nekadašnji čuvar u logoru Rabić Almaz Nezirović. Nihad Hamzić Fric osuđen je na dvije godine, Ivica Perković Mungos na četiri godine, Esad Čavalić na pet, a njegov brat Derviš na pet i po godina zatvora.
Damir Lipovac je osuđen na sedam godina, a Haris Skelić na godinu zatvora, i to poslije sporazumog priznanja krivice.

Pomen
Mještani Čardaka, ali i čitave Dervente, svake godine okupljaju se u Spomen – kompleksu „Čardak“ kako bi odali poštu stradalim Srbima, a ove godine pomen će biti služen 12. maja, na Mali Vaskrs.

Related posts

Plan upisa osvježen medicinskim
i bankarskim tehničarima

Derventski List

Slijede praznični dani

Derventski List

Kreće realizacija projekata vrijednih 780.000 KM

admin

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavljamo da se slažete s ovim, ali možete odustati ako želite. Prihvatam Pročitaj još