Društvo

Srp, dreš i vrijedne ruke
oživjeli stara vremena

Marinko Mikerević iz Donje Lupljanice, pobrinuvši se da običaje svojih predaka ne prepusti zaboravu, vratio je na svoje imanje dašak starih vremena kada se pšenica sa njiva žela srpom, vezala u snopove, pa zalagala u dreš, a sve to uz smijeh i pjesmu.
U vreo julski dan Mikerević je protekle subore okupio rodbinu, komšije, prijatelje i uposlio ih, kako su to činili i naši stari, sa zadatkom da udruženim snagama požanju žito. Iako danas postoji lakši način da se ovaj posao obavi, kombajnom i ostanim mašinama, čar koju ima stari način vršidbe u Lupljanici s ponosom ističu.
– Odrastao sam ovdje, pa iako sam u Švajcarsku otišao prije 33 godine, ovaj kraj nikada nisam zaboravio. Sakupljam i čuvam starine i to volimo i moja supruga i ja. Dreš koji smo koristili za ovu vršidbu nabavio sam prije šest godina i nije ga bilo lako pronaći. Ta je mašina nekada bila kao danas kombajn. Dreš sam našao u Pojezni, a aran u Osovici – priča Mikerević čijoj su se mobi mnogi rado odazvali i svi su bili uposleni.
– Pšenicu je prvi trebalo požnjeti srpom, pa je dovesti do kuće i tek onda slijedi vršidba. Sve je to ranije bilo 100 odsto duže nego što se radi danas – dodaje ovaj domaćin koji je pšenicu zasijao na oko 30 dunuma i čiji je cilj bio da današnjim generacijama pokaže kako su njihovi preci punili ambare i sa kakvom radošću i elanom su obavljali poslove u polju.
Posao se uvijek, dodaje, obavljao redom, od kuće do kuće, od komšije do komšije.
– Prije je ovo sve bilo teže, ali veselije – zaključuje Mikerević.
I Miroslav Mikerević se dobro sjeća kako je nekada izgledala žetva.
– Moba je počinjala rano ujutro. Žene su odlazile u polje pjevajući. Sjećam se tih vremena, bio sam dijete, selo je bilo puno naroda i radilo se. Ovom vršidbom želimo da se ponovo saberemo i prisjetimo tih starih vremena – rekao je Mikerević sjećajući se da je nekada selo vrvilo od života, kuće su bile pune djece, a rijetko ko je radio u gradu, svi su bili posvećeni domaćinstvu i selu.
Rame uz rame sa svojim očevima, braćom, muževima u žetvu su išle i žene.
– Žene su prije i više radile. Osim što se išlo u polje, žene su bile i domaćice, trebalo je pripremiti ručak. kafu i sve ostalo za radnike. U vršidbi je znalo biti po tridesetak ljudi, pa je trebalo pripremiti hranu za sve, napeći pogača i skuvati variva. Pšenicu smo nosili u vodenicu i mljeli, čekali red – sjeća se Slobodanka Mikerević.
Svoj cilj, dodaju Mikerevići, a prvenstveno želju da svojoj djeci i unucima pokažu kako se nekada radilo i živjelo, ispunili su.

Nošnja
Mikerevići su se potrudili da vršidba bude što autentičnija, pa su za tu priliku obezbijedili i narodne nošnje.

Related posts

Medicinski smjer gotovo
popunjen prvog dana upisa

Derventski List

Danas hladno, na planinama snijeg

admin

Savjetima stručnjaka do
boljih rezultata i ovčarstvu

Derventski List

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavljamo da se slažete s ovim, ali možete odustati ako želite. Prihvatam Pročitaj još